Wanda Car
18.03.2015., srijeda
Dva pokusa
|
Mogu. Volim sebe i svoje tijelo. Imam para ko' dreka. Naprosto živim u zemaljskom raju. Okružena sam ljudima koji mi poklanjaju mnoštvo ljubavi i prihvaćanja. Obožavam svoj posao. Ako ste negativno pomislili dok ste čitali...pljusnuli ste se. A sada brzinski trening. 1. PRENOŠENJE UNUTARNJEG SAMOZLOSTAVLJANJA NA FIZIČKU RAZINU Jednostavno ako si ponavljate neke nerazumne misli tipa da niste dovoljno dobri ili glupi ili sve one druge kreativne limitirajuće ( zapao sam, debela sam , ubit ću se, ne mogu ništa promjeniti, sjebani smo ili nešto što se uporno nametnuto ponavlja i čega se ne možete riješiti...)ili nadodajte si omiljene... Zamislimo da je neka samopljuvajuća misao zapravo kamenčić u cipeli. A sada otiđite i pronađite pravi kamenčić koji ćete si svjesno staviti u cipelu. Dakle kamen označava samopljuvajuće misli. Ako nema kamenja jer ste na asfaltu stavite si one male žute metke koji su opasni za plastične dječje pištolje u kineskom dućanu za 10 kn ima i manje pakiranje za 5. Ako ni to nije dobra ideja za vas pronađite nešto drugo, ubacite si to u cipelu i prošetajte do dućana. Stavite si boli koliko mislite da zaslužujete srazmjerno vašim mislima. Mjerite metke i misli unutarnjom vagom. Ne zaslužujete naravno bol i ja sam jebena luđakinja. Tek kad se vratite iz dućana skinite cipele...zaboravit ćete na sve kretenske misli i bolit će vas dupe i za vladu i politiku i šogoricu i bivšeg i sadašnjeg. Željet ćete samo izvaditi kamen iz cipele i ono olakšanje koje osjetite nakon toga kada bosom nogom stanete na pod neka vam se ureže kao osobna sposobnost za uklanjanje svega što vas žulja u životu. Prema potrebi ponovite vježbu. onoliko puta koliko mislite da treba. Hvala kamen što si izašao iz moje cipele. 2. STANIČNA SREĆA Biti ću slobodna podijeliti sa vama i još jednu vježbu koja strelovito pomaže. Došla je iz Znanja kroz meditaciju. Pomogla mi je da se odlučim i budem sretna kao djete - djeca su sretna bez razloga, padnu plaču, dignu se smiju se i to traje časak. Razmišljala sam zašto ja nisam sretna bez razloga nego su mi misli većinom opet bez razloga usmjereni na destrukciju i brigu kada je ionako unatoč ko fol problemima koji mi nisu tada bili mali imam sve što mi po Božanskom zakonu i pripada. To je vezalo spoznaju da je sreća odnosno radost naše egzistencijalno pravo ali i odluka. Vježba: Moje stanice su sretne. sve mi se stanice u tijelu smiju. Počet ću sa rukama...na ruci mi je koža, stanice kože pločastog su oblika. Pločice jedna do druge svaka ima oči i usta u osmjehu...taj naš organ koža...najveći organ u tijelu pločasti epitel jedna stanica do druge, svaka se smije i radosna je. Moji eritrociti okruglasti i crveni putuju po čitavom tjelu...svaki razigrano pleše po krvnim žilama i smješka se,a na svakom uočavam male oči i veliki osmjeh, pogle i trombociti su tu i leukociti... Vizualiziram živčane stanice koje imaju korjenčiće gdje se spajaju sa sinapsama, a na svakoj jezgri po jedan osmjeh...stanice jezika mi se smiju, stanice jetre mi se smiju, sada i cijela jetra ima jedan veliki osmjeh, želudac mi se smije, srce mi se smije...Sretna sam što postojim. Hvala ti, hvala ti, hvala ti. Naravno može se još tu nabrajati ali znam da ste shvatili poantu. Hvala na pažnji i ugodan dan, W. |
